Kako sam nakon poniženja upoznala i zavolela sebe
Volela sam da radim. Volela sam da menjam svet da bi život činila boljim. Volela sam da služim ljudima i doprinosim svojoj zajednici. Smatrala sam sebe vrednom samo ako sam svakoga dana nešto menjala i doprinela da nekome olakšam život, pronađem rešenje, uradim vredan projekat, poboljšam uslove... bilo šta, ali svakoga dana je moralo tako da bude. Posao nije smeo da čeka, nije smelo ništa da se odlaže, nije smela čak ni bolest ili porodični problem da me spreči da završim posao... I tako su tekli dani, gurala sam punom parom, rušila sve zidove i predrasude o tome kako „nismo nadležni“ ili „nemamo dovoljno finansijskih sredstava“ ili „promašili ste temu“ ... A laž, „zamena teza“ i manipulacija nisu bili dozvoljeni... tražila sam vojničku disciplinu, snagu i hrabrost od svih svojih saradnika... Nije postojao posao koji nismo uspeli da završimo, bili smo mnogo uspešni i srećni...
O, kako sam uživala u svemu tome...
A onda su, iz čista mira, i meni, tada nepoznatih razloga, počela da se ređaju poniženja...
Powered by blog.rs
